Korištenje svakog prirodnog dobra, pa tako i lovišta s divljači, mijenja se gotovo uvijek s političkim promjenama u državi, a često samo pod utjecajem lokalnih vlasti. Na temelju dostupnih podataka, ukratko ćemo izložiti ta kretanja:

Općenito

 Još od Austro-Ugarske Monarhije pa sve do 1918. godine, lovišta su osnivana po dva osnovna načela, regionalnom (kraljevsko-državnom) i dominalnom (privatnom) vlasništvu. Zakonom o lovu za Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju iz 1893. godine, određeno je da pravo lova može biti ostvareno samo na temelju dvije osnove:

  • na vlastitom posjedu od najmanje 400 katastarskih jutara
  • na općinskom posjedu, ne manjem od 1000 katastarskih jutara, zakupom na 15 godina

Za bivše kraljevine SHS postojala su vlastelinska i ostala privatna lovišta na vlastitom zemljištu, a ostala lovišta koristila su lovačka udruženja zakupom. Prema nekim autorima, to je bilo teško razdoblje zbog ozbiljnog krivolova. Godine 1931. stupio je novi Zakon o lovu prema kojemu je propisana minimalna površina za zakup lovišta od 200 ha. Veleposjedničke površine su oduzete i postaju općinske, koje su davane u zakup na 12 godina. U vremenu od 1931. do 1941. godine, uvodi se niz mjera koje poboljšavaju nepovoljna stanja u lovištima.

U vrijeme II. svjetskog rata, divljač i lovišta ponovno su u nezavidnoj poziciji. Divljač se nemilice ubija, a kontrola i zaštita na velikom dijelu šumskih kompleksa je gotovo nemoguća. Nažalost, za taj vremenski period nemamo dostupnih podataka o zakonskim regulativama lovstva, ali znamo da je dio odredbi preuzet iz Zakona o lovu iz 1931. godine s povremenim izmjenama i dopunama NDH. Tako je 1942. godine izdana zakonska odredba o promjenama i dopunama Zakona o lovu iz 1931., a 1943. godine je izdano Uputstvo o ustanovljenju i dražbi lovišta.

Po završetku II. svjetskog rata, 29. listopada 1945., na snagu stupa Uredba o lovnim odnosima prema kojoj se lovišta dijele na državna, općinska i zemljišne zajednice. Vlastita su lovišta dokinuta. Od državnih uzgojnih lovišta ostalo je oko 20% površina pod kompetencijom države, dok su ostala, kao i općinska i lovišta zemljišnih zajednica, dana u zakup lovačkim društvima. Zakonom o lovu NRH, 19. listopada 1949. godine, između ostalog, određuje se zakup lovišta u trajanju od 15 godina. Obavezna izrada lovno-privrednih osnova za desetogodišnje razdoblje uvodi se kao novina Zakonom o lovstvu SRH, 24. listopada 1966. godine.

Državno otvoreno lovište X/5 Jasenovača

Do 1971. godine lovište je podijeljeno na pet dijelova i njime su gospodarila sljedeća društva: Vepar (Slatina), Zec (Bakić), Fazan (Vraneševci), Sokol (Čađavica) i Jelen (Nova Bukovica). Godine 1972., odlukom bivše SO Slatina, lovište je formirano u sadašnjim granicama i dodijeljeno na gospodarenje ROŠ Slavonska šuma (Vinkovci) OOUR za uzgoj i zaštitu šuma Papuk (Slatina), pravnom predniku JP Hrvatske šume – Uprava šuma Našice. Od 15. prosinca 1994. ustanovljeno je Vlastito otvoreno lovište X/5 Jasenovača kojim do 1999. godine gospodari JP Hrvatske šume – Uprava šuma Našice.

Na temelju javnog natječaja za davanje koncesije prava lova na lovištima ustanovljenim na površinama zemljišta u vlasništvu države, od 30. srpnja 1999. do 13. prosinca 2007. koncesionar s pravom lova bilo je trgovačko društvo Gaj d.d. (Slatina). Od 04. rujna 2006. godine ustanovljeno je Državno otvoreno lovište X/5 Jasenovača kojim Odlukom Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, a na temelju izbora najpovoljnije ponude, gospodari od 22. travnja 2008. godine trgovačko društvo Jošavac d.o.o. (Slatina) na vrijeme od 10 lovnih godina.